18. ožujka 1990. godine dogodio se iznimno težak, politički incident od toga trenutka, pa sve do danas – nije shvaćen za ozbiljno. Naime, 18. ožujka te godine dr. Franjo Tuđman odlučio je u Benkovcu predstaviti svoj program, a na skupu je oko sedam tisuća okupljenih pristaša HDZ-a klicalo iz gomile i burnim aplauzima prekidalo njegov govor.

“Svim Srbima jamčim njihova nacionalna prava, ali neću dopustiti vrijeđanje Hrvatske”, grmio je glas dr. Franje Tuđmana 18. ožujka 1990. godine s benkovačke pozornice.

No, osim oduševljene, euforične gomile koja je svaku izjavu popratila ovacijama, Tuđmana su prekidali i srpski ekstremni nacionalisti koji su neprekidno bacali boce i kamenje, a da situacija nije bezazlena upozoravali su i pucnjevi iz automatskog oružja koji su dolazili iz obližnjih srpskih kuća i krovova.

Boško je na Tuđmana izvukao pištolj, ali su zaključili da je “bezazlen”

I u takvoj, gotovo nemogućoj situaciji, Franjo Tuđman kojeg su vlastitim tijelima štitili djelatnici iz njegovog osiguranja, nastavio je govoriti. Njegov nastup prekinuo je tek čovjek s pištoljem u ruci koji mu je počeo prilaziti u namjeri da izvrši atentat. Nastala je opća panika i metež u kojem je naoružani Boško Čubrilović brzo svladan i razoružan. Svi koji su tada imali u ruci Ćubrilovićev pištolj, ustvrdili su da je pravi. Tadašnja “milicija” ipak je zaključila kako je riječ o običnom “plašljivcu”, pištolj je u istražnom postupku nestao, a Boško Čubrilović pušten bez ikakvih sankcija.

Atentatorov rođak Mane Ćubrilo izjavio je: “Zvali smo ga mračnjak. Nisam ga ni vidio poslije toga u Benkovcu, ali ne vjerujem da je išta i uradio osim što se obrukao. Čisto sumnjam da bi znao rukovati pravim pištoljem”, rekao je nazvavši pokušaj atentata na Tuđmana “benkovačkim cirkusom”. No, s tim se nikako nije složio i Željko Kučić, najvažniji svjedok i čovjek koji je razoružao atentatora:

Čovjek koji ga je razoružao ima svoju priču

“Bio sam u osiguranju skupa i vidio sam s moje desne strane skupinu četničkih provokatora s visoko podignutom slikom Slobodana Miloševića. Čim je dr. Franjo Tuđman započeo o programu HDZ-a i o samostalnoj Hrvatskoj državi nastao je pravi pakao. Gađali su nas pivskim bocama, kamenjem, komadima drva, jajima, a i psovki je bilo takvih kakve nisam u stanju ponoviti. Tada je netko viknuo: ‘Bomba!’ Odjednom se jedan stariji čovjek pojavio s moje lijeve strane. Došao je i do same pozornice, a dr. Tuđman je i dalje govorio. Kasnije sam doznao da se zove Boško Čubrilović, a vidio sam kako iz desnog džepa vadi pištolj i tada je nastala još veća zbrka.

Prvo je, kaže, instinktivno čučnuo na pod, no onda je skočio na Čubrilovića, oborio ga na pod i zabio mu koljeno u leđa. “Prilikom pada uhvatio sam ga za desnu ruku u kojoj je držao pištolj, i to tako čvrsto da sam mu ga jedva uspio istrgnuti iz ruke. Došao sam do Tuđmana kojeg su povukli do hola hotela i dao pištolj govoreći: ‘Predsjedniče, evo tog pištolja’, a predsjednik je rekao ‘Drži pištolj sine… slikajte ovo’. Svi su gledali i jasno utvrdili da nije riječ o plinskom pištolju, nakon čega je Petar Šale izašao na pozornicu i pred okupljenima, visoko u ruci držeći pištolj uzviknuo:

“Evo tog pištolja kojim je trebao biti ubijen dr. Franjo Tuđman”. Tada se konačno pojavila i milicija koja je do tada bila samo pasivni promatrač, i njih desetak ulazi u hotel ne tražeći one koji su izazivali nered, već mene. Jedan milicajac me je ispitivao, a drugi je to zapisivao, dok su ostali stajali po strani. Na kraju su mi rekli da se ne udaljujem i onda gotovo jedan preko drugoga izjurili van”, rekao je Kučić.

 objavio: dnevno.hr