22. svibnja 1992. godine u Lipovcu se dogodila prva velika razmjena hrvatskih branitelja zatočenih u srpskim koncentracijskim logorima, kada je na slobodu izašlo 288 zatočenih branitelja.
Po službenim podacima u srbijanskim zarobljeničkim logorima bilo je zatočeno oko 7800 hrvatskih branitelja i civila, od kojih je tristotinjak ubijeno.
Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijel Rehak rekao je prema evidencijama društva, kroz srbijanske koncentracijske logore prošlo oko 30.000 hrvatskih branitelja i civila.
Ništa od odštete
Govoreći o bivšim zatočenicima logora, Rehak potvrđuje da, za razliku od Crne Gore, Srbija nije isplatila niti jednu odštetu niti na to pristaje:
Istodobno, podsjetio se i svojih devet mjeseci zatočeništva u logoru:
“Zvali su me ustašom, a ja nisam znao što je to”
“Ja nisam izašao na današnji dan, nego 14. kolovoza… Moram biti iskren i reći da ne razmišljam o tim mjesecima, iako je riječ o devet mjeseci pakla, ponižavanja i gledanja smrti u oči. No, valjda sam ja neki poseban tip, u životu si pronalazim zanimacije, pa se tih tortura sjetim samo u dane obljetnice. Najviše pamtim da su nas konstantno zvali “ustašama”, a ja, vjerujte, tada kao klinac, nisam imao pojma što su to ustaše. Tek sam naknadno, kada sam oslobođen, ustaše vidio u nekom filmu koji mi je pokazao jedan moj prijatelj”, izjavio je Rehak uz napomenu da u borbi za odštete zasigurno neće odustati.
