Nadnevka 30. studenog 2020. godine održano je novo on line predavanje putem aplikacij ZOOM. Predavanje je i ovaj puta vodio Darko Čorković. Na početku izlaganja predsjednik Udruge Davor Solić upoznao je sudionike da je sukladno inicijativi sa zadnjeg predavanja kontaktiraog. Milana Babca, načelnika stožera civilne zaštite, te dr. Hrvoja Šimiča, ravnatelja OŽB Našice. Tom prilikom predsjednik Udruge ih je upoznao sa projektom koji Udruga provodi a u sklopu kojega su ova on line predavanja. Ujedno ih je upoznao sa problemima o kojima smo zadnji puta diskutirali te koji su uočeni na terenu.

U današnjem izlaganju Ćorković se posebno osvrnuo na problematiku karantene, ljećenja kod kuće i samoizolacij. 

Untitled14

PREPORUKE I SMJERNICE ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ U KRIZI IZAZVANOJ PANDEMIJOM BOLESTI COVID-19

Pandemija bolesti COVID-19 predstavlja do sada neviđen izazov za zdravstvene radnike,  epidemiologe, ali tako i za sve druge. Pravilnim intervencijama se može značajno smanjiti dugoročne negativne posljedice ove krize, posebice ma mentalno zdravlje.

Ključna uloga za psihološku dobrobit i zdravlje:

- od boljeg protoka informacija među pružateljima psihosocijalne pomoći

- do lociranja i raspoređivanja dostupnih resursa,

- informiranja javnosti o nužnosti brige za mentalno zdravlje,

- kao i praćenja širenja i posljedica epidemije.

Učinkovitost svake javnozdravstvene odluke koju donesemo u ovom trenutku ovisi o tome koliko će doprijeti do svakog pojedinca u društvu, a naša pravovremena reakcija bit će ključna za sprječavanje potencijalno dugoročnih negativnih posljedice ove krize na mentalno zdravlje i zdravlje općenito.

UČINCI PANDEMIJE COVID-19 NA MENTALNO ZDRAVLJE

 - ukazuju da vrijeme produljene izolacije i karantene ostavljaju niz negativnih posljedica na ljude uključujući post-traumatski stresni poremećaj, zbunjenost i ljutnju.

Duži periodi izolacije potenciraju strahove:

- od zaraze i općenite strahove, frustraciju, dosadu i stres zbog nedostatka informiranosti,

- egzistencijalne strahove zbog nedostatka temeljnih prihoda i financijskih gubitaka.

Ovu psihološku krizu dodatno potencira:

- odvojenost od voljenih

- i veliki problem predstavlja i stigmatizacija oboljelih.

NEKI OD OVIH UČINAKA BIT ĆE DUGOTRAJNI.

Uz to, izolacija, kao i nadolazeća financijska kriza povećavaju vjerojatnost nasilja u obitelji, zloupotrebe droga i alkohola te suicida.

U proteklim mjesecima provedene su i prve studije o psihološkim učincima ove krize.

Studija na temu negativnih psiholoških posljedica epidemije koronavirusa provedena na nacionalnom uzorku u Kini, koja je obuhvatila je 52730 ljudi iz 36 kineskih provincija procjenjivala je učestalost anksioznosti, depresije, fobija, kognitivnih promjena, promjena u društvenom okruženju i javljanje fizioloških simptoma (Qiu i sur., 2020). Istraživanje je otkrilo negativne psihološke posljedice krize na gotovo 35% populacije.

Dodatna istraživanja su pokazala i kako izrazito velik psihološki danak ove pandemije osjeća starija populacija, prvenstveno zbog prirode bolesti COVID-19, ali i zbog ostalih rizičnih faktora vezanih uz ovu populaciju.

Nadalje, studija provedena na 1074 građana Kine, od kojih je većina bila iz pokrajine Hubei koja je iskusila najgore posljedice epidemije koronavirusa, također je pokazala da su izolacija i ekonomska devastacija kod velikog broja ljudi uzrokovale negativne psihološke posljedice (Ahmed i sur., 2020).

Prvenstveno, zabilježena je povećana incidencija anksioznosti i depresije, smanjena psihološka dobrobit te štetna i prekomjerna potrošnja alkohola kod muškaraca.

Važan nalaz ove studije jest da je iznimno narušeno bilo i mentalno zdravlje mlađih osoba između 21 i 40 godina. Iako je ovaj koronavirus potencijalno smrtonosan prije svega za stariju populaciju, pretpostavlja se da je zbog veće izloženosti informacijama s društvenih mreža i zloupotrebe alkohola mlađa populacija imala veći rizik pogoršanja mentalnog zdravlja.

Studija provedena 3881 studenata iz pokrajine Guandong dodatno je ukazala na incidenciju anksioznosti i depresivnih simptoma kod gotovo četvrtine populacije. Pritom su izloženost negativnim informacijama, sklonost pretjeranoj konzumaciji alkohola, ženski spol i prebivalište u ruralnim područjima bili dodatni čimbenici rizika kod javljanja ovih simptoma.

U trenutcima zdravstvene krize posebnu pažnju potrebno je posvetiti zdravstvenim djelatnicima, koji se suočavaju s povišenim rizikom od zaraze, povećanim opsegom posla te potrebom za dodatnim oprezom u interakciji sa svojim obiteljima. Studija provedena krajem siječnja i početkom veljače ove godine, na 1257 zdravstvenih radnika iz 34 bolnice u Kini, pokazala je da preko polovine ispitanih zdravstvenih djelatnika u Kini izvještava o depresivnim simptomima, a pojavljuju se i anksioznost, poremećaji spavanja i simptomi vezani uz stres (Lai i sur., 2020). Pritom se pokazalo da su pod većim rizikom medicinske sestre, žene općenito te djelatnici iz Wuhana koji je bio epicentar zaraze.

Ove studije dobro odražavaju upozorenja upućena na začetku pandemije od opasnosti javljanja negativnih psiholoških posljedice izazvanih dosadom, ljutnjom, strahom i usamljenosti uslijed karantene.

Negativni učinci karantene dodatno su potencirani kod osoba koje su oboljele od koronavirusa ili su već psihološki ugrožene zbog drugih bolesti ili nuspojava terapije tih bolesti.

Osobe kod kojih je uspostavljena ili potvrđena sumnja na zarazu koronavirusom pod povećanim su rizikom od doživljaja straha, samoće, depresije, anksioznosti, nesanice i očaja, što može negativno djelovati na pridržavanje terapijskih uputa ili razvijanje opsesivno-kompulzivnih simptoma, a samoizolacija može dodatno utjecati na financijsku situaciju te izazvati stigmatizaciju i diskriminaciju u društvu.

 INFORMACIJE, DEZINFORMACIJE I PSIHOLOŠKA DOBROBIT

Ne smijemo podcijeniti niti psihološki štetan učinak vijesti koje potenciraju strah i nesigurnost.

Koji su to  trenutci u progresiji pandemije i uz nju vezanih vijesti uzrokovali paniku u populaciji.

Prva je bila potvrda transmisije bolesti s čovjeka na čovjeka krajem siječnja.

Druga je bila implementacija stroge karantene uskoro nakon toga te naposljetku proglašavanje javnozdravstvene krize međunarodnih razmjera.

Analiza sadržaja koji se dijelio na društvenim mrežama za vrijeme jeka pandemije te praćenjem sentimenta tih objava utvrđeno je da su najviše pažnje i brige kod ljudi izazivale vijesti o novooboljelima, izvještavanja s terena, vijesti o mjerama prevencije i kontrole širenja bolesti, interpretacije i diskusija stručnjaka o prirodi i izvorima infekcija kao i fokus na međunarodnu progresiju epidemije. Ovo je ukazalo na potrebu jake prisutnosti javnozdravstvenih profesionalaca na društvenim mrežama.

Naime, dok se društvene mreže mogu koristiti za pravovremeno informiranje o simptomima, preventivnim mjerama i relevantnim javno znanstvenim intervencijama od strane stručnjaka javnog zdravstva, one su također prostor na kojemu se učinkovito šire dezinformacije i lažne vijesti koje mogu izazvati strah ili primjerice uzrokovati nepridržavanje propisanih mjera.

 ODGOVOR NA PSIHOLOŠKU KRIZU IZAZVANU PANDEMIJOM: ŠTO MOŽEMO NAUČITI OD DRUGIH ZEMALJA?

Kina je pravovremeno prepoznala psihološku krizu koja se dogodila paralelno sa širenjem bolesti COVID-19 i uz nju vezanih restriktivnih mjera te je kineska nacionalna zdravstvena komisija integrirala krizne psihološke intervencije u paket generalnih mjera borbe i prevencije širenja bolesti COVID-19.

Politika brige za mentalno zdravlje uslijed COVID-19 krize usmjerila se na tri ključne točke (Li i sur., 2020):

1) razumijevanje mentalnog stanja različitih populacija pogođenih COVID-19 krizom

2) identificiranje osoba koje su visokorizične u pogledu suicida i agresije

3) pružanje primjerenih psiholoških intervencija i usluga onima kojima su one potrebne

ODGOVOR NA PSIHOLOŠKU KRIZU IZAZVANU PANDEMIJOM: ČEMU NAS UČI VLASTITO ISKUSTVO?

U Hrvatskoj smo o pravodobnim i učinkovitim intervencijama mogli mnogo naučiti iz prijašnjih kriznih situacija, kao što je bio Domovinski rat, za što je izvjesno da je doprinijelo aktivaciji dostupnih resursa i za vrijeme ove krize.

Prvenstveno, to su spoznaje o važnosti pravodobne i pravilne psihološke pomoći u obliku psihoedukacije o poremećajima, simptomima i ponašanju uslijed doživljenog stresa, koje podižu razinu znanja kod osoba pogođenih krizom i imaju zaštitnu ulogu u razvijanju posttraumatskog stresnog poremećaja.

Opće preporuke za ophođenje u vrijeme karantene ili izolacije temeljene na znanstvenim istraživanjima su:

 osiguravanje što više informacija od strane stručnjaka javnog zdravstva vezanih uz razloge karantene kao i uključenih rizika

 smanjivanje dosade kroz poticanje održavanja socijalnih kontakata s prijateljima i obitelji kroz korištenje tehnologije

 uspostavljanje telefonskih linija za pomoć kao i telefonske linije i kanala za komunikaciju za zdravstvenim djelatnicima kako bi osobe mogle komunicirati svoju zabrinutost vezanu uz simptome i progresiju bolest.

NEKE PREPORUKE ZA OSMIŠLJAVANJE MODELA UČINKOVITE, USMJERENE I DOSTUPNE PSIHOLOŠKE PODRŠKE

Neke preporuke za uspješnije nošenje sa psihološkom krizom izazvanom pandemijom bolesti COVID-19 dostupne iz iskustava i studija učinjenih do sada.

Komunikacija putem medija, društvenih mreža i stvaranja edukativnih pisanih i video sadržaja o važnosti psihološkog zdravlja na nacionalnoj razini potrebna je kako bi se destigmatiziralo traženje psihološke pomoći i stvorila podloga za dopiranje javnozdravstvenih intervencija do što šire populacije

Educiranje javnosti o psihološkom zdravlju ne djeluje samo na povećanje percepcije prihvatljivosti traženja psihološke pomoći, već nas i osnažuje pružajući alate potrebne da razumijemo i lakše prebrodimo izazove s kojima se susrećemo. Ova dostupnost medicinskih i psiholoških resursa te usluga javnog zdravstva treba se sustavno unaprjeđivati u skladu s najnovijim spoznajama vezanim uz učinke i posljedice krize izazvane koronavirusom.

Priroda bolesti COVID-19 značajno je ograničila komunikaciju licem u lice, kako pacijenata s liječnicima, tako i klijenata sa savjetovateljima i stručnjacima mentalnog zdravlja. Time je dodatno ukazala na potrebu što ranije prilagodbe na protokole telemedicine, čija je implementacija već započeta u nizu aspekata zdravstva.

Ovakav prijelaz na potpuno novi medij zahtijeva prilagodbu ne samo pacijenata, klijenata, savjetodavaca i terapeuta, već i pravnih okvira i regulative. Neki od prijedloga učinkovitog prelaska na telemedicinu uključuju stvaranje strategije za ubrzano definiranje telemedicinskih protokola, kao što su kliničke smjernice, standardizirani automatizirani upitnici za trijažu te sustav praćenja pacijenata s ciljem reagiranja na novonastale krize.

Naposljetku, moguće je raditi na implementaciji sustava umjetne inteligencije za učinkovito identificiranje rizičnih slučajeva kako bi se pravovremeno pružila potrebna pomoć i učinkovitije usmjeravali dostupni resursi.

Jasna komunikacija o planu liječenja, napretku bolesti te zdravstvenom statusu pacijenta nužna je za same pacijente, kao i za njihove obitelji. Za sve navedene skupine, posebice one u bolničkom sustavu, potrebno je uvesti redovne screening procedure za depresiju, anksioznost i suicidalnost. Istraživanja su pokazala kako i nakon otpuštanja iz bolnica ove osobe razvijaju anksioznost, depresiju i posttraumatske simptome. Za oboljele, njihove obitelji, ali i opću populaciju potrebno je poticati psihološko online savjetovanje, koje bi bilo dostupno i putem najčešće korištenih aplikacija za pametne telefone, kao oblik psihološke prve pomoći i način za pružanje podrške kod stresnih perioda poput samoizolacije.

SMJERNICE ZA BUDUĆNOST

Izazovi koji se pred nas danas postavljaju jesu:

dugoročne negativne psihološke posljedice i mentalno-zdravstvene krize izazvane bolesti COVID-19,

te uz nju vezanog straha, izolacije i ekonomske krize koja slijedi.

Time bi ujedno i olakšali napore za destigmatiziranje traženja psihološke pomoći.

Osobama koje sada osjećaju ili će tek osjećati negativne posljedice ove krize, u stanju psihičke iscrpljenosti pronalazak povjerljivih izvora pomoći bit će znatno otežan, a stigma vezana uz traženje psihološke pomoći može ih navesti da zanemaruju resurse koji su im dostupni. Tako moguća javno zdravstvena kriza i njene posljedice na društvo se produbljuju.

Nekoliko mogućih smjernica za budućnost:

 usuglašavanje aktivnosti organizacija i institucija koje se bave pružanjem psihološke pomoći kroz definiranje protokola, provođenje edukativnih modula i raspoređivanja savjetodavnih kapaciteta

 stvaranje relevantnih edukativnih sadržaja komunikacijski prilagođenih ciljnim skupinama

 stvaranje mreže psihološke pomoći na nacionalnoj razini s ciljem podrške oporavku i promicanja mentalnog zdravlja

 uspostava unificirane, učinkovite, svima dostupne i efikasno komunikacijske platforme za pružanje psihološke pomoći

 angažiranje medija za educiranje o dostupnoj psihološkoj pomoći na razini Republike Hrvatske.


objavio: www.uspdr-orao.hr