pol 660x450

11. kolovoza 1991. godine, iz zasjede je ubijen Stjepan Mlakar, prvi poginuli branitelj u Domovinskom ratu na području današnje Virovitičko-podravske županije.

U prvim danima kolovoza 1991. nekolicina srpskih mještana Slatinskog Drenovca tamošnjim se vlastima požalila na “policijske kontrole i hrvatski grb koji ih podsjeća na slovo ‘u'”. Nakon što su umireni i nakon što im je objašnjeno da nema opasnosti u hrvatskim oznakama, desetak je srpskih stanovnika prihvatilo objašnjenje uz odluku na suživot.

No, bio je to samo privid…

Već 05. kolovoza u središtu mjesta zavijorila se srpska zastava koju su hrvatski mještani sami skinuli, bez intervencije policije, opisuje tragičan događaj. Vrhunac napetosti dogodio se na današnji dan, 11. kolovoza kada je hrvatska policijska patrola dočekana u srpskoj zasjedi. Mlakar je kao policajac Policijske postaje Orahovica, zajedno s kolegama Josipom Jurkovićem i Franjom Sterle krenuo iz Orahovice u redovnu ophodnju prema Slatinskom Drenovcu. Pred mjestom Pušina lokalni pobunjeni Srbi postavili su im zasjedu iz koje su ih zasuli rafalnom paljbom. Automobil koji su vozili izrešetan je sa 61 metkom.

Stjepan Mlakar na mjestu je preminuo, Franjo Sterle teško je ranjen, a Josip Jurković lakše. Zločina za koji nitko nije odgovarao, prisjetio se Franjo Sterle:

“Pokušao sam ga dozvati, ali on je bio mrtav”

„Mi smo krenuli u ophodnju i između Humljana i Pušine, odjednom su nas sasuli rafali. Ja sam primio 13 metaka, Josip Jurković koji je vozio auto nekako je uspio izići van, a kada sam se okrenuo prema Stjepanu Mlakaru, pokušao sam ga dozivati, no on je bio na mjestu mrtav. Automobili su prolazili prema Pušini, zvao sam upomoć, no nitko nije stao. Stao je prvo jedan čovjek s biciklom koji je dolazio iz smjera Humljana, a potom je stao jedan crveni Yugo iz smjera Pušine, gdje je bio čovjek sa suprugom i blizankama. On je otišao po hitnu pomoć. Došla je medicinska sestra Zdenka Jurenac iz Čačinaca i ona mi je pružila prvu pomoć i potom sam odvezen prema bolnici.“

Stjepan Mlakar imao je 30 godina kada je položio svoj život na oltar Domovine, a iza sebe je ostavio suprugu Dragicu te sinove Roberta i Renata. Njegovo ubojstvo bilo je nagovještaj strašnih zločina koji će se na tom području dogoditi u Balincima, Četekovcu i Čojlugu gdje je ni mjesec dana nakon ovog ubojstva ubijeno više od dvadeset Hrvata među kojima i mlađi brat Stjepana Mlakara – Milan.