Ispis

Na današnji dan prije 30 godina, dan uoči odluke Sabora o raskidu veza sa SFRJ-om, zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije raketirali su Banske dvore.

Dva vojna zrakoplova JNA raketirala su 7. listopada 1991. nešto iza 15 sati Banske dvore, a dvije od šest ispaljenih raketa pogodile su ciljnu metu, dok su četiri pogodile okolne zgrade.

Oštećen je krov, pročelje i većina prostorija unutar Banskih dvora.

Cilj je je bio Tuđman

U trenutku napada Tuđman je vodio pregovore s predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća Antom Markovićem, odnosno tadašnjim Jugoslavenskim premijerom. U napadima su mogli biti ubijena sva trojica jer su u to vrijeme bila u zgradi, no na sreću su svi preživjeli. Jedan je građanin na žalost ipak ubijen, a dijelovi zgrade teško su oštećeni.

Dan prije raketiranja hrvatska je vojska zaprimila informacije s aerodroma Željave kod Bihaća o zračnoj zadaći visoke tajnosti koju je JNA pripremala za sljedeći dan, no one nisu smatrane ozbiljnima zbog nedostatka detalja.

Napad je ocijenjen kao izravni napad na predsjednika dr. Franju Tuđmana budući da je  izvršen raketama koje su bile usmjerene prvenstveno na Tuđmanove radne prostorije.

Predsjednik Tuđman je tada napad okarakterizirao kao “napad na simbol vlasti svih Hrvata”.

Podignuta optužnica

Prošle je godine Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo optužnicu protiv šestorice nekadašnjih pripadnika ratnog zrakoplovstva bivše JNA zbog tog raketiranja.

Optužnice za pokušaj ubojstva visokih državnih predstavnika te za ratni zločin podignute su protiv tadašnjeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa Ljubomira Bajića (81), načelnika za zračnu podršku Slobodana Jeremića (71), načelnika 105. lovačko-bombarderskog puka Đure Miličevića (65), referenta tadašnje kontraobavještajne službe pri nekadašnjem ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani Čedomira Kovačevića (69) i dva pilota izvršitelja napada, Ratka Dopuđe (63) i Damira Lukića (62).

Priopćivši samo dob okrivljenika, tužiteljstvo je preciziralo da su Bajić, Jeremić, Miličević, Kovačević i Dopuđa državljani Republike Srbije, dok Lukić ima državljanstvo Srbije i Hrvatske.

Umirovljeni general nekadašnje JNA, Ljubomir Bajić ispričao je 2017. da je on bio taj koji je odlučio da se Banski dvori, sjedište tadašnjeg državnog vrha Hrvatske bombardira na današnji dan 1991. godine. Bajić je tada bio zapovjednik Petog zrakoplovnog korpusa. On je taj napad naredio, istaknuo je, iz svojih razloga.

“Ja sam se zakleo državi u kojoj sam živio da ću je braniti i štititi njen teritorijalni integritet i ustavni poredak i smatrao sam da je ispravno napraviti ono što sam napravio”, rekao je tada Bajić.

Svjedok vremena Andrija Hebrang prisjetio se tog kobnog dana od prije 30 godina i otkrio nepoznate detalje: “Sjećam se toga dana kao da je bilo jučer jer sam bio jako blizu u tom trenutku. Ja sam išao iz zgrade Sabore prema Ilici i u tom trenutku je grunulo, zatresao se cijeli Gornji grad. Odmah sam shvatio da je to raketni napad na glavni grad Hrvatske, ali nisam znao koja je meta pogođena”, rekao nam je Hebrang.

Taj velikan hrvatske politike, sin imenjaka mu još jednog velikana Andrije Hebranga starijeg, objasnio je uzroke i značaj tog napada.

Primjer ratnog zločina

“Za mene je to bio primjer istinskog ratnog zločina. To je bila slika agresora koji se osvećivao. Jasan dokaz toga svega je što je u Domovinskom ratu ubijeno 7263 civila, prema podacima Sanitetskog stožera. Pola od toga su bile žene, a nemojmo zaboraviti da je ubijeno i 402 djece”, podsjetio je Hebrang.

Naš sugovornik smatra da su cijevi agresora iz Srbije i Crne Gore konstantno bile uperene prema civilnom stanovništvu i da su na taj način pokušavali nadomjestiti vojne neuspjehe i gubitke u ratu krvavim ratovima koje su vodili na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

“Cilj napada na Banske dvore jest bio predsjednik Franjo Tuđman, ali to je bio čin osvete. Oni su ubijali civile, rušili kuće, rušili crkve pa čak i pravoslavne, nisu imali milosti. Kad bi doživjeli vojni poraz na nekom terenu od pobjedničke hrvatske vojske i branitelja dobrovoljaca, išli su u ovakve očajničke poteze”, rekao je Hebrang i dodao: “To je bila njihova strategija čitavog rata i zato je kulminirala konačnim porazom”, zaključio je Andrija Hebrang.