Prošla je točno 31 godina od sastanka na kojem je tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman zapovjedio da se policijska postaja na Plitvicama, koju su okupirali srpskih teroristi, vrati u hrvatski pravni poredak.

Na današnji dan, 30. ožujka 1991. godine, Tuđman je u Banskim dvorima bio nedvosmislen.

“Do sutra ujutro Plitvice moraju ponovno biti pod našom kontrolom”, rekao je, ne sluteći da će upravo ova akcija biti zapamćena po smrti Josipa Jovića, prvoj žrtvi Domovinskog rata.

 Što je prethodilo ovoj zapovijedi?

Samo dan prije Tuđmanove zapovijedi, šef kninskih milicajaca Milan Martić zauzeo je policijsku postaju u Titovoj Korenici. Istog dana skupina odmetnutih milicajaca, predvođena Ljubicom Šolajom, upala je u upravne zgrade Nacionalnog parka “Plitvička jezera” kako bi obznanila smjenu postojećeg rukovodstva i provela odluku o pripojenju Plitvičkih jezera pobunjeničkoj SAO Krajini. Istovremeno na Plitvice su pristigle i pobunjene snage iz drugih dijelova Hrvatske, a među njima i predsjednik vukovarskog SDS-a, Goran Hadžić.

Međutim, agresorske nakane pobunjenih Srba bile su obznanjene već 25. ožujka na srpskom “mitingu istine” održanom na Plitvicama. Nezadovoljni što je ondje u veljači uspostavljena policijska postaja pobunjeni Srbi u organizaciji Srpske demokratske stranke organizirali su ispred spomen doma 6. Ličke divizije prosvjed kojim su zahtijevali da se i Nacionalni park Plitvice pripoji pobunjeničkoj tvorevini “SAO Krajini”.

Bio je to samo početak…

Iako se 28. ožujka u Splitu održavao susret šestorice predsjednika republika Jugoslavije, to nije nimalo utjecalo na pobunjenike. Tog dana Plitvice su okupirali milicajci iz Knina, koji su oko podneva na Koranskom mostu postavili barikadu s istaknutom zastavom Krajine i Jugoslavije, a zabilježena su podmetanja eksplozivnih naprava hrvatskom stanovništvu, dok su putnici nesrpske nacionalnosti bili izvrgnuti prijetnjama i maltretiranju.

 Sve ove neprijateljske aktivnosti, dr. Franjo Tuđman odlučio je prekinuti slanjem redarstvenika u Plitvice, no bio je to zapravo samo početak. Uslijedila je smrt Josipa Jovića i dugotrajan, petogodišnji rat.