U prvoj polovici ’92. primijećeno je izvidničko djelovanje neprijateljskih snaga koje su mogle ugroziti promet Jadranskom magistralom, jedinom postojećom prometnicom koja je povezivala bojišnice u BiH, Dalmaciju, kao i tada aktivno dubrovačko ratište sa ostalim dijelom RH.
Operacija Poskok 1
Zbivanja u kojima se Hrvatska našla 1992. godine, nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, bila su jasan znak da bez jakih uporišta s kojih bi se kretalo u oslobodilačke akcije iste ne bi bilo moguće uspješno provesti. Stjecanje početne snage za udar na okupirane dijelove Republike Hrvatske bio je jedan od najvažnijih zadataka, a na Velebitu, koji je dijelio neprijateljsku vojsku od dalmatinskih gradova i mora, bile su raspoređene nedostatne i nedovoljno opremljene hrvatske snage sastavljene od domicilnih postrojbi i Planinske satnije Velebit. U stratešku važnost te planine uvjerili su se posjetitelji Velebita načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko i zapovjednik Specijalnih jedinica MUP-a Mladen Markač.
Radilo se o akciji „Poskok-1“ koja je započela 18. kolovoza 1992. godine kada na Velebit stižu prvi specijalci. Njihova zadaća bila je borba protiv neprijateljskih diverzantsko-terorističkih grupa, ali pronalazak, označavanje i uništavanje minskih polja i drugih minskoeksplozivnih sredstava. Akcijom „Poskok-1“ trebala se očuvati komunikacija od Karlobaga u smjeru Rovanjske te u smjeru Gospića. Da zadatak neće biti nimalo lak svjedoči i pogibija Marina Jakominića, zapovjednika riječke specijalne jedinice policije koji je stradao u prvim danima akcije krajem kolovoza.
Sve odrađeno u tišini
Zauzimanjem i zadržavanjem pozicija na Velebitu, hrvatske snage su stekle veliku stratešku prednost i osigurale početne položaje za sve daljnje oslobodilačke operacije u ovom prostoru. Prva od njih je bila VRO Maslenica, koja će uslijediti 22.siječnja ’93.