SPECIJALNA POLICIJA ODRADILA JE ZADAĆU ‘U TIŠINI’: Upravo zato ne znate za operaciju koja ih je odvela na Velebit

Detalji

U prvoj polovici ’92. primijećeno je izvidničko djelovanje neprijateljskih snaga koje su mogle ugroziti promet Jadranskom magistralom, jedinom postojećom prometnicom koja je povezivala bojišnice u BiH, Dalmaciju, kao i tada aktivno dubrovačko ratište sa ostalim dijelom RH.

Operacija Poskok 1

Zbivanja u kojima se Hrvatska našla 1992. godine, nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, bila su jasan znak da bez jakih uporišta s kojih bi se kretalo u oslobodilačke akcije iste ne bi bilo moguće uspješno provesti. Stjecanje početne snage za udar na okupirane dijelove Republike Hrvatske bio je jedan od najvažnijih zadataka, a na Velebitu, koji je dijelio neprijateljsku vojsku od dalmatinskih gradova i mora, bile su raspoređene nedostatne i nedovoljno opremljene hrvatske snage sastavljene od domicilnih postrojbi i Planinske satnije Velebit. U stratešku važnost te planine uvjerili su se posjetitelji Velebita načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko i zapovjednik Specijalnih jedinica MUP-a Mladen Markač.

U takvim okolnostima pomoćnik ministra unutarnjih poslova, Joško Morić, odobrio je odluku načelnika Odjela specijalne policije Mladena Markača da snage specijalne policije MUP-a preuzmu u ljeto 1992. godine cijelo područje od Gospića do Rizvanuše te do planinskog vrha Visočica. One su, opremljene za teške zimske uvjete, zauzele položaje na cijeloj spomenutoj liniji gdje su formirale baze specijalnih jedinica sa zadaćom sprečavanja upada terorističkih grupa preko Velebita prema Dalmaciji i zadaćom praćenja situacije na linijama razgraničenja zbog velike blizine grada Gospića od prvih borbenih linija.  
 

Radilo se o akciji „Poskok-1“ koja je započela 18. kolovoza 1992. godine kada na Velebit stižu prvi specijalci. Njihova zadaća bila je borba protiv neprijateljskih diverzantsko-terorističkih grupa, ali pronalazak, označavanje i uništavanje minskih polja i drugih minskoeksplozivnih sredstava. Akcijom „Poskok-1“ trebala se očuvati komunikacija od Karlobaga u smjeru Rovanjske te u smjeru Gospića. Da zadatak neće biti nimalo lak svjedoči i pogibija Marina Jakominića, zapovjednika riječke specijalne jedinice policije koji je stradao u prvim danima akcije krajem kolovoza.

Sve odrađeno u tišini

U tajnosti se tijekom ljetnih mjeseci počelo sa zaposjedanjem pozicija iznad Gospića, sve do pozicija istočno od NP Paklenica u pravcu stare Alanske ceste koja je povezivala Obrovac sa Lovincem preko Tulovih Greda u ukupnoj dužini od gotovo 120 kilometara. Napravljen je ogroman logistički napor specijalnih snaga policije koje su se oslanjale na domaće postrojbe planinske satnije Starigrad, koja je do tada nastojala kontrolirati prostor. Teški planinski meteo uvjeti, logistika i transport, izgradnja sustava fortifikacija, sustava veze, uz krvave borbe s neprijateljskim izvidnicama, sve to su jedinice specijalne policije uspješno odradile i zadržale položaje, u tišini, najvećoj mogućoj tajnosti tijekom primirja.

Zauzimanjem i zadržavanjem pozicija na Velebitu, hrvatske snage su stekle veliku stratešku prednost i osigurale početne položaje za sve daljnje oslobodilačke operacije u ovom prostoru. Prva od njih je bila VRO Maslenica, koja će uslijediti 22.siječnja ’93.