Foto: Mišo Lišanin

“Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja”, rekao je na današnji dan, 16. listopada 1991. Blago Zadro, prvi hrvatski general – bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu. Istog dana pokošen je rafalom kod Vinogradske ulice u Vukovaru…

Rođeni vođa

Blago Zadro bio je rođeni vođa. Kao takav se pokazao i prije rata kada je u ime svojih radnih kolega iz tvornice “Borovo” poveo veliki prosvjed prilikom čega je hrabro istupio i sasuo istinu u lice tadašnjem državnom vrhu. Zadro, veliki čovjekoljubac i borac za pravdu, i te 90-te godine riskirao je zatvor zbog javnog prokazivanja kriminalaca.

Zadro je jedan od rijetkih koji je bio zahvalan što ima priliku riskirati život i ratovati za Hrvatsku. Upravo to je rekao pred televizijskim kamerama 27. rujna 1991. godine.

Zaprijetio četniku: ‘Ovo je moja adresa. Uđi, ali ne znam kako ćeš izaći”

“Ja sam Blago Zadro, radnik PU Vinkovci. Zahvaljujem se gospodinu načelniku što me poslao da budem na prvoj liniji u Borovu i da branim Hrvatsku na ovom području”, rekao je heroj, nepunih 20-tak dana prije smrti.

Mnogo toga odvažnog učinio je i kazao Zadro. Njegov suborac Dragan Luketić svjedočio je o Blaginoj hrabrosti:

“Bilo je to 1991. Bio sam kod Zadre u njegovoj kući kada mu je zazvonio telefon. Njegova supruga Kata je vrisnula, pa mi je Blago objasnio da, kada je on na terenu, četnici iz Borova zovu Katu, psuju i prijete klanjem. A onda je on uzeo slušalicu i rekao: Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj … Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći.”

Herojska smrt

Toga dana agresori su prodrli tenkovima i fizički odvojili Borovo Naselje od Vukovara, a istodobno preko Vuke ušli u Lužac. Srpske su postrojbe prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je krenuo prema Vinogradskoj sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod kojim je zapovijedao njegov sin Robert. Njegov drugi sin Tomo mu je davao pancirku, ali ju je Blago odbio. Do Zadre, nažalost, nije došla informacija da su Srbi ušli u Vinogradsku s pješadijom i tenkovima, pa je krenuo Kupskom ulicom s Kalašnjikovim u rukama. Nije znao da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru.

Blago Zadro, hrvatski heroj, ubijen je rafalom iz mitraljeza, a 1992. na Kupresu pogiba i jedan od njegovih trojice sinova, Robert. Zadrina supruga Katica i danas je u crnom, u tuzi za svojim najmilijima. Razgovarajući sa Katom Zadro, njezin suprug kao da nikada nije poginuo. Blago je u njezinim pričama i sjećanjima vrlo živopisan, a iz Katinih riječi može se iščitati zaljubljenost i povezanost koja traje i danas, iako je ona fizički prekinuta prije više od tri desetljeća.

Kata Zadro: “Donosio mi je čokoladu pred školu”

“Upoznala sam ga pred svojom kućom. Tamo je dolazio posjetiti dečke koji su radili građevinske poslove u blizini. Često su tako sjedili na tratini pred mojim dvorištem, a meni i mojim sestrama je to dobro došlo jer nam je majka u to vrijeme branila izlaske i viđanje s mladićima”, sjetno nam priča Blagina udovica.

Obzirom da sam tada još bila maloljetna i završavala Ekonomsku školu, Blago je svaki dan dolazio pred mene i baš svaki put mi donio čokoladu. Pretpostavljam da je ljudima koji ga znaju samo po ratnoj priči to teško zamislivo, ali on je bio pravi džentlmen. Bio je vrlo galantan, meni je to godilo i naravno, dogodila se ljubav”.

Nakon samo nekoliko mjeseci, odmah po završetku srednje škole, Kata je Blagi rekla sudbonosno “da”.

“Bio je vezan uz sinove”

“Istina je ono što je rekao Blagin brat Stanko. On je obiteljski život shvatio vrlo ozbiljno i potpuno je promijenio svoj stil ‘momačkog života’ koji je do tada vodio. Svu energiju, Blago je uložio u kuću, djecu i mene”, kaže Kata Zadro koja je nakon rata u Vukovaru svoj život nastavila u zagrebačkom naselju Špansko.

Blago Zadro je, kaže njegova supruga, bio jako vezan uz njihova tri sina.

“Općenito vlada mišljenje da su muška djeca jače vezana uz majku, ali to kod nas nije bio slučaj. Blago i ja smo bili zaposleni i morali smo uskladiti smjene kako bi netko uvijek bio sa djecom. Moji sinovi su puno vremena provodili s ocem koji je s njima pisao zadaće, brinuo o školi i koji je s njima rado gledao crtane filmove.”

“Znam da ga dijelim sa ostatkom Hrvatske”

Djeca Blage Zadre odrasla su u vrijeme političkog previranja u Hrvatskoj, pa je on tako svoje organizacijske sposobnosti mogao preusmjeriti svojim patriotskim ciljevima koje je oduvijek gajio – odupiranju nametnutoj velikosrpskoj politici i organizaciji obrane Vukovara. Na žalost, Blago Zadro u toj je bitci izgubio život, no ne i u priči Kate Zadro.

“Disao je za Hrvatsku. Teško je opisati koliko ju je volio, Ponekad razmišljam o tome kako bi bilo dobro da je njegov grob ovdje u Zagrebu, jer mi je sve teže odlaziti u Vukovar. Ponekad pomislim da bi ga možda trebala prebaciti… No, znam da veliki broj ljudi u Vukovar ide upravo zbog njegova groba. Znam da otkako je poginuo, Blago nije samo moj i svjesna sam da ga dijelim sa ostatkom Hrvatske”, zaključuje Kata Zadro kojoj život sada uljepšava njezinih šestero unuka.

 objavio: dnevno.hr