Strašna ratna tragediju koja je 30. ožujka 1995. na planini Vran zadesila petoricu hrvatskih specijalaca, pripadnika HV-a i HVO-a, slabo je poznata hrvatskoj javnosti. Moguće je da je tome tako zbog poklapanja sa obljetnicom Krvavog Uskrsa koji se dogodio četiri godine ranije, no čini se kako neovisno o tome mediji, a i povjesničari, nerado podsjećaju na užasnu sudbinu petorice mladih vojnika.

Teško vrijeme za Rojsa

“Izuzev nesretnih obitelji poginulih i nas suboraca koji smo se tog nesretnog 30. ožujka zatekli na surovoj planini Vran, za ovaj događaj ne zna gotovo nitko”, kazao nam je umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs i otkrio da mu je ovaj period uvijek izuzetno težak, obzirom da je 1991. bio sudionik akcije na Plitvicama kada je poginuo mladi Josip Jović, a 1995. u isto vrijeme svjedočio je smrti petorice mladića na Vran planini.

“Toga dana se kolona automobila koja je bila u pratnji generala Janka Bobetka kretala dijelom planine okrenute prema Tomislavgradu i nije se dalo naslutiti da se sprema mećava.”

Zatrpao ih snijeg

Sve je, kaže, bilo procvalo i propupalo, no onda je Vran planina pokazala surovu stranu.

“Zbog snježnih nanosa, vozila su se zaustavila, a temperatura se sunovratila na -18 stupnjeva. Trebalo je punih 36 sati da se oluja primiri i da stigne ekipa sa strojem za čišćenjem snijega koji je pred sobom čistio nanose visoke i do tri metra. Krenulo se u otkopavanje prvog vozila kojem je virio samo dio krova, a u kojem su se nalazila petorica nesretnih, hrvatskih vojnika: Ivica Begić (1962., Posušje) VP HVO,  Mladen Jakovljević (1968., Novska) ATJ-Lučko, Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ATJ-Lučko, Krešo Supina (1970., Zagreb) VP HV i  Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko. Svi su bili mrtvi…”, potreseno je ispričao Rojs.

“Tijela su iznosili jedno po jedno”

Po izvještaju koji je potpisao upravo naš sugovornik, u vozilu se zamrznuo sustav grijanja, te je u njega ulazio tihi ubojica – ugljični monoksid.