Prije 33 godine bitkom za Pakrac započeo je Domovinski rat kojim se Hrvatska u kravavim borbama protiv velikosrpskog agresora pokušala (i na kraju uspjela) izboriti za svoju samostalnost. Oružani sukob hrvatskih policijskih postrojbi sa pobunjenim Srbima počeo je 1. ožujka 1991. godine i To je bio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima.
Bitka sa srpskim pobunjenicima koji su u noći sa 1. na 2. ožujka 1991. na prijevaru razoružali policajce hrvatske nacionalnosti u Pakracu (njih 16) te tako preuzeli nadzor nad policijskom postajom završila je ujutro 3. ožujka kada su se srpski pobunjenici razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama. “Oko 12.30 sati tadašnji načelnik postaje Jovo Vezmar sve nas je policajce pozvao na sastanak. Nas 30-ak se odazvalo sastanku, a svi mi smo otprilike znali što nam ima za priopćiti”, riječi su Stipana Grgića, jednog od branitelja Policijske postaje.
A onda je, kaže, Vezmar započeo svoj monolog: “Drugovi policajci, baš dolazim sa sjednice vijeća gdje je donesena odluka da se Pakrac pripaja SAO Krajini te da više nisu prihvatljiva obilježja Republike Hrvatske i stoga vas molim da oni koje prozovem predaju oružje i odu svojim kućama kako bi se spriječilo krvoproliće, a kad se situacija smiri, bit ćete vraćeni na posao”.
Stavili četničku zastavu i potjerali hrvatske policajce
Političke razloge inicijative za pripajanje mjesta s većinskim srpskim stanovništvom općini Pakrac potvrdio je početkom veljače 1991. i čelnik zapadnoslavonskog SDS-a, predsjednik Regionalnog odbora SDS za Slavoniju i Baranju Veljko Džakula. Sljedeći korak su napravili dužnosnici Skupštine Općine Pakrac, u kojoj su uglavnom bili Srbi.
Dolazak specijalnih snaga hrvatske policije u Pakrac popraćen je u srpskim medijima izvještajima o poginulim i ranjenim Srbima, iako su u Pakracu ranjena samo tri hrvatska policajca. Nekoliko dana poslije – te su informacije demantirane. Kada je hrvatska policija stigla u gradsko središte, po njima su iz pješačkog oružja zapucali pobunjeni srpski policajci sa položaja na brdu Kalvariji.
Uskoro se uključila i JNA te zauzela punktove po gradu pod izlikom da želi spriječiti sukob, a hrvatska strana šalje dva autobusa policajaca. Srpski pobunjenici su se jutro nakon okršaja razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama koje su postavili pobunjenici. Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka, ali bio je to tek početak krvavog, oružanog sukoba koji je potrajao godinama, a koji je okončan tek akcijom Oluja 1995. godine.