Dana 13.09.1991. TV odašiljač na Psunju čuvali su pripadnici Vidovačke satnije 4. bataljuna 108. brigade ZNG i pripadnici Novogradiške satnije 3. bataljuna 108. brigade ZNG.
Toga dana pripadnici Vidovačke satnije iščekivali su smjenu. U međuvremenu, prije same smjene, 6 pripadnika Novogradiške satnije kombi vozilm krenulo se spuštazi sa Psunja i tom prilikom naišli su na neprijateljsku zasjedu, odnosno, kombi je dignut u zrak. U zasjedi su živote izgubili Robert Petanić iz N. Gradiške 1971.-1991, Ivan Matošević 1961.- 1991. iz Cerničke Šagovine i Stjepan Škrobić 1963. – 1991. iz Cerničke Šagovine.
Iz raznešenog i potpuno uništenog kombija preživjeli su Marko Tokić, Slavko Galik i Mato Pirić. Ostali detalji mogu se pročitati u knjizi zapovjednika novogradiške brigade Josipa Mikšića “Do smrti i natrag”. Pripadnik Vidovačke satnije, Antun Mandić, snimio je mjesto stradavanja. Snimljeni video materijal dao je preživjelom Slavku Galiku.
Zapis iz knjige zapovjednika novogradiške 121. brigade HV bigadira Josipa Mikšića "Do smrti i natrag”:
"Pozvao sam zapovjednika policijske postaje gospodina Stjepana Rozmana, i upoznao ga sa stanjem na releju, davši mu zadatak da uputi desetak policajaca na osiguranje releja, što je i učinjeno. Kako do ovakvih situacija više ne bi dolazilo ubuduće, odlučio sam da se ustroji Samostalna psunjska satnija, kojoj bi jedina i isključiva zadaća bila obrana releja i osiguranje puta od releja do Strmca (to je šumski put koji vodi prema Novoj Gradiški). Na ovom putu neprijatelj, je uz pomoć domaćih četnika iz okolnih naselja Cicvare, Cikote, Bjelajci, Gornja Šumetlica i drugih mjesta - vršio stalne napade iz zasjeda. Tako su još 13. rujna 1991., na Crnoj Bari (predio šume na Psunju), minirali put s namjerom da dignu u zrak autobus koji je prevozio vojnike iz 123. brigade (Požega) na smjenu. Međutim, prije autobusa naišlo je drugo vozilo, kombi, takoder s našim vojnicima. Taj kombi dignut je u zrak, pri čemu su poginula tri vojnika Ivan (Josipa) Matošević, Stjepan (Antuna) Skrobić, iz Cerničke Šagovine, i Robert (Ivana) Petanić, iz Nove Gradiške. Matošević i Skrobić bijahu bili nerazdvojni prijatelji, a kao takvi su i završili svoj mladi život. Ni u smrti se nisu razdvajali, pa smo ih i sahranili u zajednički grob na groblju u Cerničkoj Šagovini."
