Na području bivše općine Orahovica 07. studenog 1991. godine izvršena je prva razmjena po principu ”2 za 2”, između predstavnika hrvatskih vlasti i predstavnika snaga pobunjenih Srba iz podpapučkih sela.
Sudionica te razmjene, uz poslovođu kamenoloma Radlovac, bila je tada osamnaestogodišnja Blaženka Nađ, kći Ivana Nađa ubijenog 20. rujna 1991. godine, u okupiranom Kraskoviću.
Početak Blaženkinog pakla krenuo je prvim minobacačkim napadima iz sela Krasković, a zatim i okupacijom. “Taj 26. kolovoza ’91., običan i miran dan, koliko to može uopće i biti u okupiranom selu. Bila sam u kuhinji obiteljske kuće s majkom, raspremale smo poslije ručka, kad su nam u kuću provalili dva naoružana srpska pobunjenika.”
Odveli je iz kuće i strašno mučili
Jedan od njih, piše Domovinski rat, zvao se Drago Starijaš ”Gagi”: “Povikao je ‘stoj! Ruke u vis!’ na što sam se skamenila. Pretresli su kuću, a mene su vezali i odveli kroz dvorište do štaglja, s uperenom puškom u leđa, na što je moj pokojni otac iz štaglja povikao ‘što radite to ljudi?! Kuda mi vodite dijete?!’ Gagi mu je odgovorio ‘nemaš ti stari ništa s time, ti ćeš svoje dobit kasnije!’
Blaženku su potom u Lager Sekulinci, prvi organizirani logor na okupiranom teritoriju bivše općine Orahovica i Podravska Slatina u kojem je provela 38 dana:
“Što sam tamo proživjela, možete samo zamišljati. Odmah su me prve večeri u kontejneru ošišali i natjerali da jedem svoju kosu što mi je bio i prvi ‘obrok’, maltretiranje, psovanje, tortura, a kako su dani odmicali, postajalo je sve gore. Imala sam tada 18 godina i sve mi je to bilo nepojmljivo i u toj muci teško sam shvaćala zašto to rade. U tom kontejneru saznala sam i vijest da su mi ubili oca, u što nikako nisam mogla povjerovati.”
Razmjena i oporavak
U prvoj polovici listopada 1991. godine, pobunjeni Srbi dovode Blaženku natrag u okupirano selo, gdje je sa svojom majkom Katom živjela u kućnom pritvoru, do početka studenog, kada je posredstvom Policijske postaje Orahovica sa zapovjednim kadrom pobunjenih Srba organizirana razmjena.
“Taj dan razmjene neću nikad zaboraviti. Par dana prije razmjene ponovno je došao Drago Starijaš po mene, a kad sam njega vidjela, okrenuo mi se cijeli svijet, jer sam mislila da će me ubiti. Međutim strpao me u auto i odvezao za Slatinski Drenovac riječima ‘ideš na razmjenu’. Mene i još jednog gospodina, poslovođu iz Radlovca, dovezli su do crte razgraničenja uz prijetnju da će nam zube počupati prije nego nas puste, no hvala Bogu, razmjena je prošla u najboljem redu.”
Na razmjeni ju je, ispričala je, dočekao brat Martin: “Bilo je tu i suza i emocija. Započeli su dani oporavka i česte posjete liječniku, no opet, kad danas gledam na to, mogu jedino zahvaliti dragom Bogu što mi je glava ostala na ramenima, a ostalo kako bude.”
objavio: domovinskirat.hr
