Iza nas je obilježavanje godišnjice teških ratnih zločin u Škabrnji i Vukovaru koji su prilikom okupacije JNA za sobom ostavili stotine žrtava, a za brojnima se još uvijek traga. JNA do danas nije preuzela odgovornost za masakr nad ovim civilima i hrvatskim braniteljima, tvrdeći da su njihove vojne operacije “čiste kao suza”, te da su zločine počinile paravojne, četničke postrojbe sa kojima nisu imali ništa i nad kojima nije bilo moguće imati kontrolu.

Zbog toga je većina počinitelja ovih zločina ostala nekažnjena, a postojeće presude su gotovo pa beznačajne jer su većinom izrečene u odsustvu počinitelja.

 Iz svega bi se dalo zaključiti kako JNA u datim trenucima uopće nije bila upoznata sa počinjenjima ratnih zločina, no njihove dokumentirane zabilješke otkrivaju da su njihove strukture itekako bile svjesne brojnih likvidacija nedužnih ljudi, a dokazuju i njihovu suradnju sa “teritorijalcima”.

Izvještaj otkriva: Četnici i JNA su zajedno ušli u selo

 O tome zorno govori  Izvješće Štaba TO zapovjedniku TO “SAO Krajine” o ulasku jedinica JNA i TO u sela Škabrnja i Nadin: “U popodnevnim satima skršen je ustaški otpor i naše jedinice zajedno sa jedinicama JNA ušle su u s. Škabrnje i jako neprijateljsko uporište Nadin, koje sada držimo pod kontrolom”, piše u izvještaju koji potvrđuje zajednički upad u selo.

“Dana 23. 11. 1991. godine oko 10 sati u mojoj kancelariji razgovarao sam s vojnikom Mitrović Draganom vozačem BOV-a vojne policije koji je sudjelovao u toku izvođenja borbenih dejstava u s. Škabrnja i koji je vidio ubojstvo civila od strane pripadnika TO i dobrovoljaca u tom selu. U razgovoru iznio mi je sljedeće detalje: ‘Kada smo skrenuli prema Škabrnji putem vidio sam iz BOV-a jednog mrtvog pripadnika ZNG ali pored njega je bila PAP. Kada smo ušli u selo iz jedne kuće teritorijalci i dobrovoljci (ovi drugi su bili u ‘šarenoj’ uniformi i bili su namazani po licu) koji sebe nazivaju četnicima iz jednog podruma su izveli grupu oko 20 civila.”

Jedan od njih je, kazao je, imao PAP: “Njega su odmah odveli iza BOV-a i strijeljali ga. Ispred BOV-a su doveli jednu staricu i 2 starca legli ih na zemlju i pucali im u potiljak. Iz jedne od kuća u selu izveli su 3 muškarca od kojih je jedan imao oko 35 godina a ostala dvojica oko 45. Njih su u dvorištu malo ispitivali i onda ih strijeljali.”

Vojnik JNA Mitrović Dragan u izvješaju je naveo kako su četnici iz podruma jedne kuće izveli su curu i oca i kćer: “Oca su joj odmah ubili, a nju su oborili na zemlju povukavši je za kosu i rekli joj ‘Hoćeš da prođeš kao otac’. Viknuo sam ‘ne pucaj’ i uperio sam pušku u njega. Tu curu smo poslije doveli u komandu. Kada smo išli prema Nadinu vidio sam da su ‘teritorijalci’ zarobili nekog civila. S njim je razgovarao Dražić (načelnik SJB) ali sam potom čuo od nekih da su i njega ubili.”

Vojnici JNA: “Sve je to bilo grozno”

U izvještaju je istaknuta napomena: “Iz podataka koje je dostavio vojnik Mitrović vidi se da su pojedine grupe teritorijalaca više djelovali kao banda nego kao vojska. Ovakvo ponašanje i njihov odnos izazvao je revolt kod vojnika koji su skoro dolazili u otvoren sukob s njima da bi zaštitili neke civile Hrvatske nacionalnosti.”

Major Branislav Ristić napisao je i drugu bilješku o zločinima: “Dana 22. studenog 1991. godine obavio sam razgovor s vojnikom Živanović Nenadom iz bataljuna vojne policije u vezi ubijanja civila u s. Škabrnja. Događaji su se odvijali u toku 18. 11. u toku napada na selo. U toku razgovora Živanović je bio dosta uzbuđen i nerado se sjećao detalja jer tvrdi da je sve to bilo grozno.”

Živanović mu je iznio slijedeće: “U posadi BOV-a smo bili ja, vodnik Travica, desetar Pejaković, vojnici Mitrović Dragan, Živanović Predrag, Nikčević Miloš i Radovanović Goran. Dok su bila borbena dejstva bili smo iza oklopnih transportera. Kod prvih kuća ‘teritorijalci’ su izveli 3 civila bez oružja. Postrojili su ih ispred i onda su počela puškaranja tako da sam i ja dejstvovao pa na njih nisam obraćao pažnju. Uglavnom kada sam prekinuo vatru vidio sam ih da leže mrtvi i po ranama sam vidio da je sigurno pucano iz male daljine. Malo dalje izveli su iz jedne kuće troje djece. Mi iz VP smo tražili da ih preuzmemo ali nam ih nisu dali. Ponovo su ih uveli u kuću (sve troje) i iz nje izveli samo dvoje. Da li su to treće dijete ubili nisam vidio ni čuo jer pucanje nismo mogli čuti od općeg meteža ali kuća je potom gađana ‘Zoljama’ i potom je planula.”

Major Ristić: “Četnici su nas obrukali”

Nešto dalje, naveo je, došlo je do izvođenja jedne grupe civila iz jedne kuće. Teritorijalci su izdvojili četvoricu muškaraca iza kuće i strijeljali ih: “Vidio sam i da su jednog starca udarili kundakom u glavu, on je hodao oko 20 metara onda ga je teritorijalac ranio iz AP u noge tako da je pao a onda ga ubio metkom u glavu. Čuo sam ali nisam vidio da su jednog pripadnika ZNG, iza neke kuće su ga strijeljali a onda mu odrezali uho. Gledao sam kada kada su izveli oca i kćer. Teritorijalac je rekao djevojčici ‘Gledaj kučko kako ti ubijam oca’ i pucao je muškarcu u usta. kada sam ovo vidio ja sam bacio opasač i rekao sam da neću da se borim na takav način i da ću mu sasuti metak u čelo ako ubije tu djevojčicu. Djevojčicu sam uveo u transporter da bih je spasio od njih…”

Major Branislav Ristić također je stavio napomenu u kojoj tvrdi da je i osobno čuo kako se teritorijalci hvale sa strijeljanjima i to je, zapisao je, čuo u kirurškoj ambulanti u Benkovcu: “Sugerirao sam komandantu da ove jedinice više ne vodi kada se krene u sljedeće akcije jer na ovaj način samo brukaju JNA i pod zaštitom naših tenkova i transportera vrše zločine.”

 objavio: dnevno.hr