Prije trideset i četiri godine završena je vojno-redarstvena akcija “Papuk 91” u kojoj su sudjelovali branitelji požeške 123. brigade, 127. virovitičke brigade i 136. slatinske brigade. Bila je to prva oslobodilačka akcija u Domovinskom ratu kojom je vraćeno 1230 četvornih kilometara.
Najveća žrtva svakog rata, pa i onog koji se prije tri desetljeća vodio na hrvatskom tlu, su djeca – nevina bića koja nitko nije pitao žele li biti dijelom oružanog sukoba u kojem sudjeluju odrasli. Ta nevina, dječja žrtva ne bi trebala imati nacionalni predznak, već bi se svakom djetetu stradalom u ratu trebalo pristupati s jednakim pijetetom. O njihovim imenima trebalo bi govoriti možda i glasnije no što se govori o imenima odraslih žrtava rata.
Foto: Zoran Filipovič/Domovinski rat
Na današnji dan, 18. prosinca 1991. godine, pokopane su 43 hrvatske žrtve koje su mučki ubijene tijekom napada Belih orlova i paravojne Voćinske čete na Voćin.
Obitelji žrtava kao i svi koji su toga dana došli na pokop nesretnim stanovnicima Voćina, pamte nezamislive krikove koji su se tijekom obreda prolamali ovim krajem.
Nadnevka 13. prosinca 2025. godine u organizaciji Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata "Orao" Orahovica - Našice održana je javna tribina pod nazivom "Posttraumatski rast".
Što je pripadnike Belih orlova i paravojne Voćinske čete natjeralo na tako bestijalno ubijanje 48 civila, ostalo je nepoznato do danas. Kroz Voćin je 12. i 13. prosinca 1991., tekla rijeka krvi nedužnih stanovnika koji su i danima uoči pokolja živjeli u strahu od naoružanih Srba s kojima su sve do tada dijelili i dobro i zlo.