Na današnji dan, 26. kolovoza 1991. godine, osamnaestogodišnja Blaženka Nađ, kći Ivana Nađa ubijenog mjesec dana kasnije u okupiranom Kraskoviću, započela je svoju kalvariju. Njena ispovijest ostala je jedno od najpotresnijih svjedočanstava Domovinskog rata na našem području.
„Taj 26. kolovoza ’91. bio je, koliko je to uopće moglo biti, jedan običan i miran dan u okupiranom selu. Bila sam u kuhinji s majkom, raspremale smo stol nakon ručka, kada su u kuću provalila dvojica naoružanih srpskih pobunjenika. Jedan od njih, Drago Starijaš ‘Gagi’, povikao je: ‘Stoj! Ruke u vis!’, na što sam se skamenila. Pretresli su kuću, mene vezali i izveli van. Vodili su me kroz dvorište do štaglja, s uperenom puškom u leđa.
Moj otac, koji je bio unutra, povikao je: ‘Što radite ljudi?! Kuda vodite moje dijete?!’, a Gagi mu je odgovorio: ‘Nemaš ti, stari, ništa s tim! Ti ćeš svoje dobit kasnije!’ Odveli su me kroz vrt do puta, gdje je čekao automobil. Stavljeno mi je povez preko očiju i krenuli smo u nepoznato.“ Odvedena je u logor Lager Sekulinci, prvi logor pobunjenih Srba na području bivše općine Orahovica i Podravska Slatina. Tamo je provela 38 dana pakla – već prve večeri nasilno je ošišana i prisiljena pojesti vlastitu kosu, trpjela je poniženja, maltretiranja i fizičku torturu. Upravo ondje doznaje i vijest da joj je otac ubijen.
U listopadu je vraćena u okupirano selo, gdje je s majkom bila u svojevrsnom kućnom pritvoru, sve do 7. studenoga 1991. kada je napokon razmijenjena i vraćena na slobodu. „Na razmjeni me dočekao brat Martin. Bilo je tu i suza i emocija.
Danas, kad se osvrnem, mogu jedino zahvaliti dragom Bogu što mi je glava ostala na ramenima, a ostalo – kako bude“, rekla je Blaženka, svjesna da je preživjela nešto što rijetko tko može ispričati.
U tim teškim danima Domovinskog rata na našem području neizostavno se prisjećamo i ranijeg napada na hrvatsku policijsku patrolu, u kojem je život izgubio Stjepan Mlakar, dok je teško ranjeni Franjo Sterle preživio zahvaljujući hrabrosti medicinske sestre Zdenke Jurenac i vozača hitne pomoći Željka Zaklana.
Upravo na komemoraciji posvećenoj Stjepanu Mlakaru, nakon 34 godine, nastala je zajednička fotografija Blaženke Nađ, Franje Sterlea, Zdenke Jurenac i Željka Zaklana. Ta fotografija nije tek uspomena, nego snažna i potresna poruka – svjedočanstvo patnje, preživljavanja, hrabrosti i zajedništva koje zauvijek povezuje žrtve i heroje našega kraja iz Domovinskog rata.
objavio: općina Čačinci
