Kuća s brojem 55 bila je zadnja adresa 20 hrvatskih branitelja

foto: Ivica Galović

Na Malu Gospu, prije 34 godine, mjesto Kusonje, kod Pakraca, bilo je poprište krvavog zločina - jednog od najstrašnijih koji se dogodio u Domovinskom ratu. Tog 8. rujna ratne 1991. godine 20 hrvatskih branitelja upalo je u zasjedu pripadnika srpskih paravojnih postrojba, koji su ih nakon 24-satne borbe mučili, a potom ubili.

Iako brojni detalji o krvavom danu u Kusonjama niti do danas nisu potpuno razjašnjeni, poznato je da je "A" satnija 105. bjelovarske brigade stigla na to područje nekoliko dana prije napada, kako bi se pojačala obrana grada Pakraca. Nekoliko dana nakon dolaska u Pakrac zapovjedništvo satnije dobilo je dojavu da pobunjeni Srbi u selu Kusonje na položajima tih dana imaju manje ljudi te je na temelju te informacije procijenjeno da bi ih se moglo iznenaditi te lako svladati. Bez znanja i suglasnosti zapovjednika brigade, pala je odluka da se krene u akciju, no, nažalost, ulaskom u selo, branitelji su upali u pripremljenu zasjedu u obliku potkove, što je kasnije pokrenulo sumnju da je dojava bila lažna. Većina preživjelih branitelja zaklon je tada pronašla u kući na broju 55 koja je bila njihov privremeni zaklon, ali mnogima od njih i posljednja adresa.

Više od 24 sata branitelji su se iz te opkoljene kuće odupirali napadima brojčano i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja. U pomoć su im prvi priskočili njihovi suborci, petnaestorica pripadnika satnije iz Pakraca pokušala su se do njih probiti kombijem i džipom, no pod neprijateljskom su se paljbom bili primorani povući. Nakon što niti policijska postrojba iz Pakraca nije uspjela izvući opkoljene branitelje, u pomoć su bili pozvani pripadnici specijalne policije iz Bjelovara. Iako su došli u blizinu kuće, niti oni nisu mogli izvući branitelje, no odbili su ostaviti ranjene i poginule suborce.

„Ili svi ili nitko!“, Motorolom je tada poručio zapovjednik satnije, Miroslav Černak. U tim je kaotičnim trenucima, prema svjedočenju pripadnika specijalne policije, stiglo pojačanje pobunjenim Srbima, te su se hrvatski specijalci morali povući na prvotne položaje. Zatražena je tada pomoć specijalaca iz Lučkog, no oni su toga dana bili na drugom području. U posljednjem pokušaju da se pomogne opkoljenim braniteljima na neprijateljske je položaje tijekom noći bilo ispaljeno više od 160 minobacačkih projektila, no, sve to nije bilo dovoljno da se probije opsada.

Nakon mučne borbe i 24 satne opsade preživjelim je braniteljima nestalo streljiva te su se odlučili predati. Na žalost, niti to nije bio izlaz, nego direktan put u smrt – nakon što su ih zarobili, četnici su ih vezali žicom, zlostavljali i masakrirali te ih na kraju zvjerski pobili. Tijela ubijenih sutradan su kamionom odvezli u obližnji Rakov Potok i bacili u zajedničku grobnu jamu - prvu masovnu grobnicu hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.

Prema saznanjima do kojih se došlo mnogo kasnije tada su se predali Miroslav Černak, Ante Tandara, Vladimir Krivačić, Nedjeljko Pekić, Petar Grubeša, Marijo Posarić i Zlatko Pavlović, dok su Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Stjepan Kolar, Stjepan Mamić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Tadija Markić najvjerojatnije već bili ubijeni.

Sve najnovije vijesti, priopćenja i Odluke nacionalnog stožera civilne zaštite možete pratiti na web stranici stožera: https://civilna-zastita.gov.hr/vijesti/8

Na današnji dan

13.11.1991.

- Četrdeset i dvojica dobitnika Nobelove nagrade potpisali apel protiv agresije na Hrvatsku.
- Posljednje vozilo tenkovske brigade JNA napustilo kasarnu Jastrebarsko pokraj Zagreba, koja je otišla za Bosnu i Hercegovinu.
- Nekoliko minobacačkih granata palo na južni dio gradske jezgre Dubrovnika. U 17 hrvatskih gradova označena opća opasnost.
- Opća mobilizacija proglašena u hrvatskim gradovima Karlovac, Duga Resa, te u Slunju, koji se već četiri mjeseca nalazi pod neprestanim napadima JNA i srpskih terorista.

13.11.1992.

- U Zagrebu obilježena prva obljetnica izlaženja lista Hrvatske vojske "Hrvatski vojnik"

13.11.1993.

- Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj mnogo je bolje nego u bivšoj Jugoslaviji, konstatirala Helsinška komisija američkog Kongresa u iscrpnom izvještaju o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

13.11.1995.

- Američki predsjednik Bill Clinton pozdravio sklapanje Temeljnog sporazuma o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, napomenuvši da je to veliki korak prema postizanju sveukupnog mira na Balkanu.
- Hrvatsko izaslanstvo u Daytonu, koje vodi dr. Tuđman, zadovoljno postizanjem sporazuma o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, jer jamči mirnu reintegraciju tog područja kroz dolazak međunarodnih snaga.
- Nakon potpisivanja temeljnog sporazuma o istoku Hrvatske, ing. Šarinić naglasio da, ako ga srpska strana pokuša izigrati, sporazum daje dodatni legitimitet Hrvatskoj za drugačijim rješenjem.
- Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel pozdravio "sporazum o istočnoj Slavoniji' istaknuvši kako je time postavljen kamen-temeljac mira na tim područjima.
- Talijanski listovi pišu kako je povijesni sporazum između Srba i Hrvata u istočnoj Slavoniji vratio hrvatsku zastavu u Podunavlje, a Milošević izbjegao rat i rijeku izbjeglica.

13.11.1996.

- Nakon šest godina, osječka luka "Tranzit" ponovno u punoj funkciji.
- Visoki časnik vojske SRJ tvrdi u beogradskom "Dnevnom telegrafu" da je sporno otprilike 80 km obale-granice između Hrvatske i SRJ. Prema starim i vjerodostojnim geografskim i katastarskim knjigama, Hrvatskoj pripadaju teritoriji kod ušća Drave u Dunav, te lijevi dio obale Dunava kod Erduta i Vukovara.

Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata "ORAO" Orahovica-Našice je korisnik institucionalne podrške Nacionalne zakladeza razvoj civilnoga društva i Ministarstva hrvatskih branitelja.

Kuća s brojem 55 bila je zadnja adresa 20 hrvatskih branitelja

Visitor Statistics