1. listopada 1991. godine, u šest sati ujutro, više od 13 tisuća pripadnika Jugoslavenske narodne armije, uz potporu rezervista iz Srbije i Crne Gore, napalo je Dubrovnik i šire područje s kopna, mora i iz zraka.
Prema povijesnim podacima, u agresorskim snagama sudjelovali su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa, 9. Vojno-pomorskog sektora Boka, kao i ratno zrakoplovstvo. U napadu je korišteno više od 120 teških topničkih oruđa, oko 100 tenkova te pedesetak oklopnih transportera.
‘Trajat će dva-tri dana’
U prvom tjednu listopada život je izgubilo 27 dubrovačkih branitelja i civila, a stotinu ih je ranjeno. Jedan od tadašnjih dragovoljaca se prisjetio tih dana.
“Iako smo svi znali da je rat neizbježan, nismo mogli znati da će se to dogoditi baš toga dana. Ja sam, recimo, krenuo na posao kao i uvijek, a onda je započelo raketiranje Srđa…”, opisuje i dodaje: “Oni su mislili da će nas ‘odraditi’ u roku od dva do tri dana. Mi nismo tako mislili”, kaže prilažući dokument sa oznakom “vojne tajne” naslovljen na Blagoja Adžića u kojem se navodi kako će operacija u Dubrovniku biti okončana za “dva-tri dana”.
“Toga jutra sam odustao od odlaska na posao i odmah se uputio u ured za obranu. Odmah sam se stavio na raspolaganje. Rekao sam im ‘dajte mi nešto, bilo što’, misleći na oružje. Međutim, otpravili su me kući ali su me onda ipak naknadno pozvali i rekli da se hitno javim. Onoga trenutka kada sam zadužio ‘tandžaru’, za mene je započeo rat”.
‘Dočekao nas je izrešetan kombi’
Branitelji su se uputili prema Konavlima, gdje su se slabo naoružani našli u gotovo bezizlaznoj situaciji: “Tamo nas je dočekao izrešetan kombi. Tako slabo naoružani našli smo se u vrlo nezgodnoj poziciji jer smo očekivali da će nas dočekati mještani. Ali nikoga nije bilo osim mirisa rata i smrti. Strah sam osjećao sve dok iznad nije proletjela granata i zabila se u brdo. Tada je nestala panika i neizvjesnost, a započelo vatreno krštenje koje se nastavilo i drugog dana”.
Na gotovo stotinu kilometara bojišnice bilo je tek 700 do 750 branitelja. Unatoč brojčanoj slabosti, pokazali su iznimnu hrabrost i odlučnost. Žao mu je, dodaje, što su prilično samozatajni, a o obrani grada nerado govore u javnosti.
