Osim Vukovara i Škabrnje još jedan stravičan zločin Srba nad Hrvatima u Domovinskom ratu dogodio se u mjesecu studenom. Naime, na današnji dan 1991. godine palo je Saborsko, a nad Hrvatima koji su ostali izvršen je pokolj.
Nakon tromjesečne opsade srpski agresor se odlučio na silovit napad iz zraka i kopna. Oko 700 neprijateljskih srpskih vojnika potpomognutih s devet vojnih zrakoplova i čak 43 tenka zločinačke JNA, Saborsko je doslovno sravnilo sa zemljom. Uništili su sve kuće, zajedno sa župnom crkvom i grobljem.
Ipak ni to nije ono najgore. Još je grozomorniji bio pokolj starih i nemoćnih, koji nisu uspjeli otići s braniteljima. Oni su ubijani na kućnim pragovima, a potom bačeni u zajedničku grobnicu blizu župne kuće. Rezultat ovog ubilačkog pohoda vojnika jugofašističke gresorske JNA, ali i pobunjenih Srba iz tog područja bilo je 50-ak ubijenih mještana, dok se njih devetero vodi kao nestalo. Preživjeli mještani tri su se dana provlačili kroz šume sve do Bihaća odakle su prebačeni autobusima u Hrvatsku.
Akciju 'Oluja' i oslobođenje svog Saborskog dočekali su uglavnom u izbjegličkim hotelima diljem Hrvatske, prenosi portal Slobodna Lika. Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugog svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991 g. broj je bio oko 1500 duša.
Mjesto je dalo veliki broj vojnika
U Domovinskom ratu je ovo malo mjesto dalo veliki broj hrvatskih vojnika, pa je preko 100 Saborčana bilo uključeno u prve obrambene postrojbe Republike Hrvatske. Okruženo srpskim selima Saborsko kao jedno od prvih mjesta u Hrvatskoj se već u proljeće 1991. našlo okruženo srpskim koljačima, a od kolovoza u potpunoj blokadi.
Prvi napadi su počeli 05.08.1991. godine u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličke Jesenice. Branitelji Saborskog su više od tri mjeseca, u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Manje grupice branitelja prolazile su kroz okupirani srpski teritorij do Ogulina po streljivo i pomoć, te se vraćale se u Saborsko. Bili su to mahom mladići od dvadesetak godina. Hrabar otpor je trajao gotovo tri mjeseca. 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni uz znatne gubitke napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno sa preostalim stanovništvom. Tog dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Tog 8. studenoga 1991. godine u 17.30 Javor 5 upućuje očajnički vapaj: "Ukoliko za dan, dva ne dođe pomoć u ljudstvu i opremi bit će Saborsko drugi Bleiburg". Branitelje Saborskoga iznenadila je silina neprijateljskog udara. Borbe za Saborsko vodile su se više od tri mjeseca gotovo svakoga dana, ali kombinirani artiljerijsko-tenkovsko-avionsko-pješački napad branitelji su tada prvi put doživjeli. Dan prije, 11. studenoga, agresor je napadao mjesto iz smjera L. Jesenice i Plitvica, na što su branitelji već bili navikli, da bi pred večer nastupilo zatišje. Ujutro, 12. studenoga, oko 8 sati, došao je na motoriću iz Kuselja neki mještanin s viješću da se čuju motorne pile. Iz smjera Previje čula se slična buka, pa su branitelji zaključili da teritorijalci postavljaju barikade. Oko 9 sati MIG-ovi nadlijeću selo snimajući položaje branitelja. Zapovjednik Marko Krizmanić šalje pomoć na Kuselj, držeći da će do napada doći iz smjera Plitvica. Još nitko ne sluti, da su u neposrednoj blizini, u Ličkoj Jesenici, koncentrirane gotovo sve raspoložive agresorske snage. I onda je zločinačka armada krenula, piše Saborsko.net.
Pokolj civila
Neposredno nakon zauzimanja Saborskog 'Plaščanski ratni bilten' – ratno glasilo domaćih Srba tog kraja – je u cijelosti objavio pismo predsjednika mjesne zajednice Plaški Nikole Medakovića ogulinskom načelniku Rudolfu Špeharu: 'Nudili smo narodu u Saborskom da predaju oružje i formiraju civilnu vlast, i sve je to odbijeno. Sada Saborskog nema i vjerojatno ga nikad neće ni biti. Neka to bude opomena svima onima koji su mislili silom nametnuti svoju vlast srpskom narodu'. Medaković je u pismu ponudio hrvatskoj strani “pregovore o granicama i podjeli zajedničke imovine” te zaprijetio: "Ako nećete milom, morat ćete silom." Pismo je završio riječima: 'Protiv zla, zlo činiti nije zlo'.
Pokolj civila starije dobi u Saborskom 12. studenog 1991. Od 51 poginulog Saborčana u oslobodilačkom ratu 1991.-1995., najveći broj njih je ubijen upravo na današnji dan 1991. Bili su to mahom starci i to visoke životne dobi koji nisu htjeli napustiti rodne kuće i kraj. Najstariji ubijeni bio je Mate Matovina u 96 godini života. Mjesna crkva svetog Ivana Nepomuka je potpuno razorena, kao i crkva BDM od Svete Krunice, koja je ujedno bila i spomenik.
Saborsko je oslobođeno u Oluji 1995. godine i kao važno strateško mjesto našlo se je na pravcu djelovanja Prve gardijske brigade, kao i domobranskih postrojbi. Prva brigada je nadirala prema bosanskoj granici i Bihaću koji je bio u okruženju. Taj pravac djelovanja bio je Glibodol – Lička Jasenica – Saborsko – Selište Drežničko – Tržačka Kaštela – granica RH s BiH. Na operativnim pravcima djelovale su 1., 2. i 3. bojna slavne Prve brigade uz vrlo jak otpor srpskih postrojbi. Dolaskom 3. bojne Prve brigade na Plitvička jezera, osloboditelji su se vratili na mjesto ‘krvavog Uskrsa 1991.’gdje je i sve počelo četiri godine prije. Na Plitvičkim jezerima, slobodno možemo reći, zatvara se pobjedonosni krug Tigrova, na koja su se vratili kao osloboditelji.
Popis svih poginulih i pobijenih i nestalih Saborčana u Domovinskom ratu:
1. Ivica Matovina, rođ. 20.02.1969. poginuo, 06.09.1991.
2. Stipe Matovina, rođ. 21.09.1968. poginuo, 06.09.1991.
3. Marko Krizmanić, rođ. 06.08.1959. poginuo, 02.11.1991.
4. Milan Čorak, rođ. 03.04.1961. poginuo, 02.11.1991.
5. Joso Matovina, rođ. 01.01.1963. poginuo, 02.11.1991.
6. Petar Matovina, rođ. 25.06.1968. poginuo, 02.11.1991.
7. Ante Kovačić, rođ. 15.12,1960. poginuo, 02.11.1991.
8. Ante Dumenčić, rođ. 13.10.1962. poginuo, 12.11.1991.
9. Darko Dumenčić, rođ. 09.03.1970. poginuo, 12.11.1991.
10. Ivica Dumenčić, rođ. 13.08.1972. poginuo, 12.11.1991.
11. Mate Špehar, rođ. 29.05.1960. poginuo, 12.11.1991.
12. Slavko Sertić, rođ. 15.02.1942. poginuo, 12.11.1991.
13. Nikola Sertić, poginuo, 12.10.1991.
14. Petar Bićanić, rođ. 13.10.1935. ubijen, 12.11.1991.
15. Milan Bićanić, rođ. 03.07.1927. ubijen, 12.11.1991.
16. Nikola Bićanić, rođ. 17.02.1928. ubijen, 12.11.1991.
17. Ana Bićanić, rođ. 06.05.1924. ubijena, 12.11.1991.
18. Marko Grdić, rođ. 10.12.1906. ubijen, 12.11.1991.
19. Mande Kovačić, rođ. 13.05.1911. ubijena, 12.11.1991.
20. Marija Krizmanić, rođ. 20.07.1921. ubijena, 12.11.1991.
21. Ivan Luketić, rođ. 16.06.1950. ubijen, 12.11.1991.
22. Milan Matovina, rođ.11.08.1940. ubijen, 12.11.1991.
23. Slavica Matovina, rođ. 09.04.1950. ubijena, 12.11.1991.
24. Marija Matovina, rođ. 11.09.1909. ubijena, 12.11.1991.
25. Lucija Matovina, rođ. 11.05. 1906. ubijena, 12.11.1991.
26. Mate Matovina, rođ. 15.04.1895. ubijen, 12.11.1991.
27. Marta Matovina, rođ. 26.09.1918. ubijena, 12.11.1991.
28. Ivka Sertić, rođ. 21.12.1912. ubijena, 12.11.1991.
29. Luka Sertić, rođ. 23.08.1919. ubijen, 12.11.1991.
30. Kata Sertić, rođ. 07.10.1910. ubijena, 12.11.1991.
31. Jure Štrk, rođ. 03.02.1932. ubijen, 12.11.1991.
32. Petar Vuković, rođ. 11.07.1932. ubijen, 12.11.1991.
33. Jelena Vuković, rođ. 14.08.1930. ubijena, 12.11.1991.
34. Jure Vuković, rođ. 17.12.1929. ubijen, 12.11.1991.
35. Marija Vuković, rođ. 19.08.1930. ubijena, 12.11.1991.
36. Jure Vuković, rođ. 30.06.1930. ubijen, 12.11.1991.
37. Ivan Vuković, rođ. 01.09.1931. ubijen, 12.11.1991,
38. Jelena Vuković, rođ. 24.10.1921. ubijena, 12.11.1991.
39. Kate Matovina, rođ. 05.03.1920. ubijena, 12.11.1991.
40. Kata Matovina, rođ. 04.11.1922. ubijena, 12.11.1991.
41. Joso Štrk, rođ. 19.01.1934. poginuo, 12.11.1991.
42. Ivan Matovina, rođ. 28.08.1930. ubijen, 12.11.1991.
43. Marija Krizmanić, rođ. 29.06.1902. ubijena, 12.11.1991.
44. Kate Grdić, rođ. 20.07.1930. ubijena, 12.11.1991.
45. Polde Conjar, rođ. 05.01.1895. ubijen, 12.11.1991.
46. Kate Dumenčić, rođ. 02.08.1930. ubijena, 12.11.1991.
47. Nikola Dumenčić, rođ. 24.04.1930. ubijen, 12.11.1991.
48. Josip Kovačić, rođ. 05.06.1913. ubijen, 12.11.1991.
49. Joso Matovina, rođ. 21.05.1968. poginuo, 05.09.1995.
50. Mate Galović, rođ. 29.07.1963. poginuo, 13.09.1993.
51. Marko Šebalj, rođ. 1970. poginuo 6.9.1991.
Njih devet se vode kao nestali. Počivali u miru.